Zvao se Megane Sedan, pa Fluence, pa na kraju GrandCoupe, ali je pod svakim imenom bio trozapreminska verzija Meganea
Što se testa Renaut Meganea GrandCoupe, za Dmotion važi – ko čeka taj i dočeka. Iz raznoraznih razloga sa velikim zakašnjenjem je stigao na naš test. Međutim, cela Renault Megane porodica je kod nas previše prisutna da bi ga ignorisali ili odbili test vožnju. Uz to, Renaultova limuzina koja je, od 1995. od kada Megane postoji, menjala imena, a trenutno ima, ako ništa drugo, najambiciozniji dodatak uz osnovno ime.
Ako ceo ovaj, realno lagano izumirući, segment smestimo u porodične automobile, Megane GrandCoupe će svoj zadatak sasvim dobro baviti. Ponuda prostora je korektna, četiri osobe mogu bez problema na duž put, a glavna odlika svih limuzinskih verzija Meganea, a to je velik prtljažnik, i dalje je prisutna. Zapremina mu je čak 550 litara, pa prosečan srpski ljubitelj limuzine sigurno neće biti razočaran.
Generalno uređenje kabine je poznati Renaultov manir, svega prisutnog ali skrivenog, pa se onima koji ne preferiraju ovaj minimalizam ovaj “duh” neće ni dopasti. Sa druge strane, funkcionalnost je potpuno zadovoljena, prostora i pregrada za sitnice ima sasvim dovoljno.
Kada se navikne na aktuelnu postavku instrumenata i infotejmenta koji Renault koristi, ono što se nalazi u GrandCoupe ima efekat već dosta puta viđenog, ali takva postavka, najblaže rečeno, nije fer. Renault je celom svom C segmentu podario standardnu digitalnu instrument tablu sa prilagodljivom grafikom, i to treba poštovati. Svi podaci su krupni, jasni i pregledni. Uspravni višenamenski ekran sa svojom dijagonalom od 8,7 inča dovoljno je velik, pristojne rezolucije i razumljive grafike, a uz Multi-Sense, koji sleduje uz više pakete opreme sleduje i blago prilagođavanje modova vožnje od ekonomičnog do sportskog, a tiče odziva na papučicu gasa i direktnost upravljanja.
Mehanika GrandCoupe je uvek bila, uz lagane dorade u trimovanju, direktno preuzeta od Meganea. Klasična postavka MacPherson prednji opružnih nogu i polukrute torzione osovne pozadi je kombinacija koja zadovoljava ne preterano ambiciozne zahteve u voznoj dinamici, a podjednako je ekonomski isplativa, a na kraju, torzija realno zauzima i najmanje prostora. Isto važi i pa zbor pogona pa 1.5 dCi 110 u neku ruku spada u klasiku i Meganea i pogonske opcije za koju se kupci često i odlučuju. Relativno mali dizel sa pristojnih 110 KS i 260 Nm uz šestostepeni menjač trebao bi omogućiti sve što se od ove limuzine očekuje.
Sve dosadašnje trozapreminske limuzine imale su karakteristiku da im kontrola zadnjeg dela vozila nije bila na visokom nivou. U svakoj krivini sa iole neravnom podlogom vozač je imao osećaj da će mu pobeći nervozni zadnji deo. Realno, to se nikada nije događalo, ali subjektivni osećaj nesigurnosti u “rep” sopstvenog vozila je ostajao. Za početak, ovaj osećaj je na GrandCoupeu sveden na minimalnu meru, što je odlična vest. Generalno, upravljanje je tamo gde je i bilo, prijatno precizno i prijatno posredno. Balans vozila je korektan, a naglih i neočekivanih reakcija nema. Kočnice su izrazito snažne i odlučne, čak i previše oštre u odnosu na upravljanje.
Jasno je da Megane GrandCoupe nije Talisman u malom. To mu nije posao, a nikada neće to ni biti. Samo jako liči. Sa druge strane, ne preterano atraktivni Fluence dobio je poprilično atraktivnog naslednika koji sasvim lepo prolazi kao porodično, ali i poslovno vozilo. Kada se tome doda impresivna ekonomičnost, Megane GrandCoupe postaje više nego zanimljiv izbor. Šta više, čak i kada se stigne do cena, ne sledi šok. Startuje na razumnih 13.590 evra, dok za vrlo dobro opremljeni Intens Energy dCi 110 treba izdvojiti 18.890. Jedino, ostaje pitanje zbog čega, na neravninama, već nakon 3.000 pređenih kilometara iz staklenog krova ispod kojeg je sakriven panoramski otvor dopiru zvukovi koji se nikako ne uklapaju u vrlo solidnu solidne utiske koje ovaj model ostavlja. Slaba završna obrada, loša kontrola u proizvodnji, ili samo jedan izuzetak?
[table id=48 /]

