McLaren W1 – sve tajne hibrida koji je doneo potpuno novu filozofiju postavke elektrifikovane pogonske jedinice

McLaren W1 – sve tajne hibrida koji je doneo potpuno novu filozofiju postavke elektrifikovane pogonske jedinice. Ključ za razumevanje hibridnog sistema starog McLaren P1 je fraza „puno obrtnog momenta“. To je, u osnovi, jednostavan koncept – ugradite dva turbo punjača da biste iz V8 iscedili sve što SUS motor može, a problem turbo rupe rešite ugradnjom elektromotora, sa ogromnim obrtnim momentima čim se startuje.

McLaren je ovu postavku dove do sjanih rezultata – 903 konjske snage i 900 Nm maksimalnog obrtnog momenta iz hibridnog pogona P1. Deceniju nakon P1 dolazi W1, McLarenov novi hibridni hiperautomobil, a sa njim i potpuno novi hibridni sistem sa novom filozofijom kako spojiti električnu energiju i unutrašnje sagorevanje. U stvari, hibridni sistem W1 je potpuno drugačiji od bilo čega što je McLaren radio ranije.

Ričard Džekson, McLarenov glavni inženjer za pogonske jedinice, kaže da se raniji pristup ostvarivanja velikog obrtnog momenta previše bazirao na hibridnom sistemu. „Sa W1, ideja je da imamo motor koji, uprkos ogromnoj snazi sa turbo punjenjem, i dalje ima dobar odziv i elastičnost, kojem je dodat i hibridni sistem koji pruža čudovišno pojačanje kada vozač to poželi. Drugi cilj sa hibridnim sistemom za W1 bio je povećanje snage u odnosu na P1, ali uz smanjenje težine. McLaren tvrdi da ima uštedu od 40 kilograma i snagu koja je 90 posto veća, sa 342 KS i 440 Nm samo iz hibridnog dela pogona, što je već snaga jednog ozbiljnog hothatcha.

Doduše, baterija W1 ima mnogo manje kapaciteta od P1, 1,4 kilovat-sati u odnosu na 4,7 kWh. Teška je 52 kilograma u odnosu na 115 kilograma baterije u P1, iako McLaren nudi opcionu modifikaciju baterije u P1 koja prepolovi prvobitnu cifru težine, ali uz cenu sa potpuno električni domet vožnje pada sa skoro 13 na samo 2,5 kilometara. Ali, McLaren kaže da kupci W1 nisu baš zabrinuti za potpuno električnu vožnju, tako da je naglasak ovde na stvaranju laganog hibridnog sistema koji daje prednost performansama. A to znači bateriju koja se može brzo prazniti i puniti. McLaren kaže da je baterija inspirisana rešenjem u Speedtailu, a takođe koristi cilindrične ćelije. Uprkos tome što baterija u modelu Speedtail ima nešto veći kapacitet – 1,6 kWh – samo W1 ima potpuno električni režim vožnje. Baterija za W1 je takođe 2.3 kilograma. Za referencu, Artura ima bateriju od 7,4 kWh koja teži blizu 100 kilograma. I elektomotor u V1 i njegova kontrolna jedinica „žive“ u jednoj integralnoj jedinici koju McLaren naziva „E-modulom“, a koji teži samo 22 kg. Postavljen je sa strane osmostepenog menjača sa dvostrukim kvačilom i pokreće točkove iza od glavnih kvačila. Ovo omogućava veći izlazni obrtni moment bez nepotrebnog naprezanja frikcionog materijala samog seta kvačila. To je drugačiji pristup od svih McLarenovih trenutnih i prethodnih hibridnih sistema.

Naravno, hibridni sistem nije ništa bez motora. W1 debituje sa novim 4,0-litarskim V-8, MHP-8, koji je nasledio motor koji je pokretao svaki savremeni McLaren osim Arture. Ima istu radnu zapreminu kao i stari 4,0-litarski, ali je Meklaren malo smanjio prečnik cilindra i produžio hod klipa. Uprkos tome, i dalje je prečnik cilindra velik sa 92 milimetra i kratkim hodom od 75 milimetara – a vrti se još više, sa crvenom linijom pri 9.200 o/min. Sama izlazna snaga je 916 KS i 900 Nm obrtnog momenta, što možda nije slučajno više snage i isti obrtni moment kao V8 koji je u P1, ali plus hibridni sistem. Takođe ima mnogo urednog inženjeringa u motoru. To je prvi McLarenov motor sa dvostrukim ubrizgavanjem goriva, indirektnim i direktnim, i prvi sa šupljim usisnim ventilima ispunjenim natrijumom.

Manji razmak između cilindara, obloge cilindara sa plazma sprejom i kraći lančani pogon omogućili su McLarenu da smanji ukupnu dužinu motora. Meklaren je takođe želeo da zadrži visinu i centar težišta na niskom nivou, tako da umesto da se opredeli za raspored, sa turbom između cilindarskih redova, oni su montirani u tradicionalnom položaju izvan cilindarskih blokova.
Turbo kompresori su sa dvostrukim kolom (twin scroll) radi boljeg odziva i veći su od onih u starom 4,0-litarskom. Meklaren nije koristio električne turbo punjače koje koriste Porše, Mercedes-AMG, a posebno Ferari sa F80, jer dodatna težina koju donose nije bila vredna truda. Inženjeri bi radije koristili energiju baterije za napajanje elektromotora.
MHP-8 pogonski sistem će biti više od W1. Dakle, očekujte da vidite ovaj motor u nasledniku 750S, kad god on stigao. Motor je dizajniran da zadovolji neverovatno stroge Euro7 standarde o emisiji izduvnih gasova, a McLaren više nema planove da pravi nehibridnu varijantu.











Show Comments