Mali SUV je postao super popularan u svetu, a predviđanja kažu da će im popularnost i dalje rasti. E sad, koliko opravdano, to je već tema za razmatranje. Imaju svojih prednosti, ali i svojih mana.
Pri tom, od kako su se pojavili u klasi od malo preko 4 metra, prestali su da budu glomazni za grad, a bez želje da ikoga omalovažavam, postali su neka vrsta asesoara nežnijem polu. O čemu mi ovde pričamo? Pričamo o Mazdi CX3, Nissanu Juke, Renaultu Captur, a uskoro u društvo stiže i Škoda Karoq. Neki sa pogonom na svim točkovima, neki samo sa prednjim pogonom, ali svi se uklapaju u dužinu od 4,2 metara i u klirensom od tla par centimetara većim od, obično, putničke verzije platforme koju po pravilu dele sa nekim modelom.
Opel je u drušvo kompaktinih SUV-a, tačnije, kompaktnih crossovera ušao relativno davno i relativno na vreme – 2013. Mokka je izazvala par podignutih obrva, kao i Juke, kojeg bi mogli nazvati rodonačelnikom ovog segmeta. Vezama Mokke i Chevroleta Sonic se ovaj put nećemo baviti.
Krajem prošle godine malo je utegnuta osvežavanjem i dobila Mokka X verziju, koja je do nas stigla u čudnom paketu sa relativno skromnim srednjim nivoom opreme i snažnim 1,4 litarskim turbo motorom. Zapravo, može se reći vrhunskim pogonom, obzirom da su se tu našli i šestostepeni automatski menjač i 4×4 pogon.
Šta je zapravo Mokka X, za one koji nemaju priliku da je vide uživo? Što se dimenzija tiče sa 4,27m duga je onoliko koliko je bila duga Asta F, samo je ipak znatno viša, i ima ono što je čini SUV-om – klirens od 131 mm. Da ne ocenjujem estetiku, svako ima pravo na svoj ukus, ali mogu da dodam da se zove kompaktna, mada baš i ne deluje sićušna ovako podignuta.
I ponuda prostora nije kompaktna. Trik sa uspravnim sedenjem upalio je i ovde, pa se Mokka može pohvaliti sasvim pristojnom ponudom prostora, do te mere da ga pozadi ima čak i iznenađujuće mnogo. Pa i prtljažnika od 356 litara ima dovoljno, ali se za odlazak na porodično skijanje ipak mora posegnuti za krovnim boksom.
Malo razočarava Enjoy oprema. Ne zato što tu previše toga nedostaje, nego zato što znamo da Opel ima u ponudi audionavigacioni sistem sa velikim ekranom i brojnim mogućnostima, ali ga ljubomorno čuva samo za najviši paket opreme. Kako bilo, prija kožni upravaljač, a relativno jednostavni analogni instrumenti pomlo govore da će sledeća generacija Mokke, (ako je bude, a trebalo bi obzirom na čak tri X modela koja će biti u ponudi) imati digitalnu instrumentaciju koja se već odomaćila.
Pomenuh uspravno sedenje. Pa u Mokki prija uspravno sedenje, pre svega zbog odlične preglednosti, a visok struk, odnosno linija prozora ne dozvoljava osećaj da ćete svakog trena ospasti iz vozila. Vozač ima dobru preglednost, a kratka “stražnjica” ne pravi problem pri parkiranju. Tvrda je Mokka, poprilično. Na dobroj podlozi ovo svakako prija, kao i u krivinama. Iako relativno kratkog međuosovinskog razmaka (2,55m), stabilna je kroz celu krivinu, bez mnogo naginjanja. Međutim, kada dođu neravnine, svima u kabini javlja šta je spod točkova. Tako tipično, ali i ne može drugačije. Visoka karoserija traži tvrdo ogibljenje. I još nešto, upravljač je dosta snažno servo pojačan, što svakako znači lagano upravljanje, ali i pomalo nerealan osećaj kontakta sa podlogom.
Sa 152 KS, mali “terenac” od 1.400 kg mase sasvim je lepo motorizovan, i 1,4 litarski benzinac se rado vrti, bez da se pri svakom ubrzanju mora uterati papučica gasa u pod vozila. I šestostepena automatika daje bezbrižan osećaj da će se u pravom trenutku naći u pravom stepenu prenosa. Što se potrošnje tiče može se računati sa uposečenih 7 litara benzina na 100 km. Ipak, ako se ide na ovako ozbiljnu kombinaciju motora, menjača i pogona, a planira se često u brda, bilo bi dobro dodati i papučice za promenu stepena prenosa na upravljaču, a to opet znači još jedan paket opreme iznad. Da li je opravdano, pa finansijski verovatno nije. Na kraju, ostaje 4×4. Naravno, Mokka je kao i njeni partneri i suparnici vozilo sa predjim pogonom dok ne počne da klizi, a tek tada se uključuje i stražnji. Da li Mokki treba 4×4? Ne nužno, to je sigurno. Sasvim je lepo izbalansirana za svaku vožnju. E sad, kad padne sneg ili se baš planira nekuda mimo asfalta, druga je priča, ali to kupac mora sam sa sobom da raskrsti.
Na kraju, Mokka ima puno pravo da pripada svojoj klasi, a glavni savet kupcu bio bi da stavi prst na čelo i dobro razmisli u šta želi da uloži novac – opremu ili pogon. Pomenuh čudnu kombinaciju najboljeg pogona i srednje opreme sa početka. Ovakvo vozilo košta oko 20.000 evra, što uopšte nije malo. Mislim da bi se zadovoljio 4×2 pogonom i malo manje konja a malo više opreme, ali svako drugačije postavlja stvari. A ako Mokku bira dama, najbolje je skloniti se u stranu…
Show Comments