MotoGP tim HRC se umesto u rekonstrukciji našao u situaciji da ozbiljno traži zamenu za svog prvog vozača

MotoGP tim HRC se nakon pada i novih problema sa vidom njihove prve zvezde Marca Marqueza našao u situaciji da, pored velike reorganizacije koja je inače u toku, traži zamenu za svog prvog vozača Marca Marqueza. Nakon pada na MotoGP trci za Veliku nagradu Indonezije, Marquez ponovo ima problema sa vidom, i već drugu godinu za redom, nakon preloma ruke, nije ni blizu zvezdanim rezultatima koje HRC (sa pravom) od njega očekuje. A HRC nema vremena ni luksuza da čeka da se Marquez oporavi i dostigne vrhunsku formu, ako se to uopšte ikada dogodi. A naći zamenu Marquezovog nivoa neće biti lako. Obožavan ali i omražen španski šampiona u svom džepu ima 59 MotoGP pobeda, 99 podijuma i 59 najbržih krugova trke u 142 starta. Naravno, u njegovom CV-u je i šest titula MotoGP šampiona sveta.
Poslednjih godina, HRC je kao timske kolege Marqueza, odbacio dva odlična vozača, Danija Pedrosu i Jorgea Lorenza. U svojoj istoriji HRC je svoje najveće rezultate ostvario sa vanserijskim vozačima kao što su Freddie Spencer i Wayne Gardner, petogodišnja dominacija Micka Doohana a nakon njega Valentina Rossija. Među vanserijskim vozačima bio je i Casey Stoner, a nakon njega Marquez. U osnovi, Honda nikada nije stvorila svoju zvezdu od samog početka, Doohan, Rossi i Marquez su bili vozači koji su od prvog dana vodili taj MotoGP tim. Poznato je i da su vozači u istoriji HRC-a imali važnu reč kada je bila koncepcija ili konstrukcija u pitanju.

Sada, nakon Mandalike, HRC je svestan da je Maquez, blago rečeno, pri kraju svoje karijere Honda realno ima samo dve opcije – promeni pristup i sama stvori budućeg šampiona, još uvek mladog MotoGP vozača, ili dovede već dokazanu, kredibilnu zamenu za Marqueza.

U prvom slučaju, Honda bi mogla da posegne za Eneom Bastianinijem i Jorgeom Martinom. Bastianini, pobednik prve trke na satelitskom Gresini Ducatiju se već pokazao kao pouzdan, a Martin eksplozivniji i možda previše agresivan. Angažovati jednog od njih ne bi bilo jednostavno po Hondu, ali je Bastanini nešto pristupačnija opcija od Martina, čiji tim ga vidi kako ostaje na fabričkom Ducatiju pored Bagnaije. Na horizontu su i talenti kao to su Raoul Fernandez i Pedro Acosta, ali još uvek nedovoljno sazreli za fabričko HRC sedište.
Ako bi Honda potražila vozača koji već ima titulu, dva imena su u igri – Fabio Quartararo, aktuelni MotoGP šampion i Joan Mir šampion iz 2020.. Obojica su pokazali da su brzi i da izvlače maksimum iz opreme koja im se stavi na raspolaganje. Samo, da bi ih Honda angažovala mora da preskoči nekoliko prepona. Zavuče ruku duboko u džep, ali i izbori se sa Dornom, koja ne bi bila oduševljena da šampioni odu iz svojih aktuelnih timova. Šta više, iako trenutno Suzuki deluje kao slaba karika, dovođenje Livija Suppa menja stavri – on jako dobro zna kako razmišlja Honda, a i već je izjavio da želi da zadrži aktuelni vozački tandem.

Najgori mogući scenario po Hondu je prevremeno penzionisanje Marqueza. U tom slučaju, Honda mora brzo da odluči da li svoje karte staviti na Pola Espargara, koji bi odlaskom Marqueza samo izgubio, ili da formira tim ispočetka.
Iako je nezahvalno oceniti da li je ispravno ili pogrešno, situacija u kojoj se našla Honda sa svojim MotoGP timom posledica je agresivne i ne previše promišljene politike koju vodi Alberto Puig. Puig je sklon da reaguje impulsivno, po principu sviđa-ne sviđa, bez previše razmišljanja. Sa druge strane, Puig je borac koji bi mogao postati elastičan u slučaju vanrednih okolnosti, i doneti neočekivane odluke. Honda je gigant i to ne treba nikada zaboraviti. Ono što je sigurno, u MotoGP šampionatu sveta će porasti troškovi, i to ne za razvoj sistema za spuštanje prednjeg dela motocikla, što je sprečeno, nego kroz plate kvalitetnih vozača.
Show Comments