Pre tri generacije, 2001. godine, Hyundai je ušao među ozbiljne igrače svojim velikim SUV-om. U međuvremenu, što šta se promenilo

Čak i iz današnje perspektive, Hyundai Santa Fe, kada se pojavio 2001., nije bio fascinantan, ali je tada još uvek bio pod okriljem drugačije politike južno korejskog proizvođača. Tada je filozofija bila praviti dostupne, a u odnosu na cenu pouzdane i trajne automobile. To je bila poslovna politika kompanije koja se rađala od nule, i ruku na srce, odlično uradila svoj deo posla. Hyundai je danas globalni igrač koji se pita, a njegovi proizvodi stigli su u sve krajeve planete.
Tada se Santa Fe oslanjao ponajviše na odnos cene i kvaliteta, nje bio preterano pretenciozan, a za dizajn se nisu pitali Evropljani. Mogao se kupiti sa prednjim ili 4×4 pogonom, a u određenim trenucima, sa akcijskim cenama, čak i u Srbiji je bio „best buy“ SUV.
Samo, mudri Korejci ništa nisu uzimali zdravo za gotovo, pa su već nakom pet godina ponudili potpuno drugačiji, stilizovaniji pa i kvalitetniji novi model. Samo uz stil stiže i nova filozofija, koja prvo u tišini, a kasnije sve glasnije ide iz marku Hyundai. „Mi više nismo jeftina marka“, poručivali su iz fabrike, a rast cena, donekle, opravdavali onime što su nudili. Nekad uspešno, nekada manje uspešno. Što se svog najvećeg SUV-a tiče, koj je dobio i opciju sa sedam sedišta, Hyundai je ostao dosledan da na svakih šest godina na tržište pošalje nov model. A to je radio dovoljno mudro. Praktično, svaki novi Santa Fe nije imao ništa sa prethodnikom.
Hyundai je aktuelnu četvrtu generaciju predstavio salonu u Ženevi 2018. Dužinom od preko 4.7 metara smešten je tačno u D SUV segment, gde je konkurencija ozbiljno jaka u ozbiljno širokom rasponu cena. Hyundai Santa Fe svoj segment deli sa Škodom Kodiaq, Nissan X-Trailom, pa i Land Rover Discovery Sportom! Zbog toga, fabrika je morala da se opredeli na koju će stranu pozicionirati vozilo. Opredelila se za aspiracije ka premijum a ne budžetnom segmentu. Santa Fe je dobio agresivan prednji deo sa ogromnim i dominantnim grilom hladnjaka, i nešto konzervativnijim klasičnijim zadnjim delom. Ovakva postavka donela je SUV koji se ne stidi svoje pojave, i ima vrlo ozbiljan nastup, dizajn koji je prepoznatljiv na modelu Kona, izgleda potpuno drugačije od prethodnika.
Viši nivo luksuza
Hyundai ne samo da govori da nije jeftina marka, neko se trudi da to i opravda onim što nudi. Ponuda prostora u kabini je odlična, a za razliku od drugih rešenja, Santa Fe nema toliko izraženo širok centralni tunel. Oni koji ne žele „ušuškan“ osećaj, biće zadovoljni osećajem prostora koji nudi na prednjim sedištima. I na zadnjoj klupi Hyundai Santa Fe je dosledan odličnoj ponudi prostora, ali mora se priznati, i stilski dosledan. Uz najviši Ultimate paket opreme stižu i sjajno dimenzionisana i profilisana kožna sedišta, prednja sa ventilacijom i grejanjem, a zadnja samo sa grejanjem.
Uz to, tu je i zanimljiva funkcija dodata suvozačkom sedištu. Putem dva prekidača koja se nalaze na unutrašnjoj strani naslona, može se pomerati sedište po dužini, ili nagib njegovog naslona, odnosno, sa zadnje klupe obezbediti više prostora, ili lakši ulazak u vozilo. U svakom slučaju, malo toga se može zameriti enterijeru Santa Fea, uključujući i preciznost uklapanja i završnu obradu. Plastike je vrlo malo, a materijali, i na pogled i na dodir, deluju kvalitetno.
Obzirom da se opciono može dobiti i sa trećim redom sedišta, opravdano je očekivati i pozamašan prtljažnik. Ni tu ne Santa Fe ne razočarava, sa svojih 625 litara, koji se preklapanjem naslona zadnje klupe 60:40 i to prekidačima iz prtljažnika uvećava na preko 1.600 litara.
Elektronika u skladu sa vremenom
Hyundai Santa Fe je digitalizovan i napunjen sistemima vozačkih asistencija. Istrument tabla je digitalna, prilagodljivog i veoma dobrog grafičkog prikaza. Iako je uz najviše pakete opreme višenamenski ekran solidne dijagonale od 8“, u Santa Feu ipak ima i dosta klasičnih prekidača, koji su dobro organizovani i grupisani, tako da ne stvaraju zabunu.
Levo od upravljača su komande vozačkih asistencija, centralno na armaturi sve vezano za udobnost, a između sedišta su komande vezane za pogon. Uredno i logično. Ipak, ima mnogo toga i očekuje malo privikavanja, tim pre što su raspoložive funkcije brojne. Po tom pitanju i ovaj SUV je stigao među one koji očekuju pažljivo čitanje uputstva za upotrebu, da bi se iskoristilo sve ono što nudi.
Pogon solidan, ali nema mnogo izbora
Hyundai je i dalje dosledan skromnom izboru pogona za svoje modele. Dizela je samo dva. Pored dvolitarskog, kupci se još jedino mogu opredeliti za 2.2 turbodizel koji je prošao kroz detaljnu reviziju i stigao do okruglo 200 KS, dok slabija dizel opcija nudi 185KS. Prenos je ili manuelni šestostepeni, ili automatik sa osam stepeni prenosa, a pogon preko usavršenog HTrac elektronski kontrolisanog 4X4 pogona, koji se promenama modova vožnje može prilagoditi uslovima i obezbediti optimalan pogon. Prednje oslanjanje koristi MacPherson opružne noge, dok je pozadi dosta kompleksna multi link osovina.
American way
Hyundai je po svim osnovama unapredio svoj najveći model, i to ne samo stilom i elektronskim dodacima. Iako je i dalje ostao dosledan da nudi više udoban nego dinamičan SUV, vozne osobine su mnogo bolje ukomponovane. Motor ima visoku kulturu rada, kabina odličnu izolaciju, i po toj osnovi ovo je pravi porodični dugoprugaš. Upravljač je snažno pojačan što je u gradskoj vožnji odlično, ali isto tako i pri velikim brzinama, pa malo zamagljuje pravi osećaj kontakta sa podlogom. U rasponu između oštrog i indirektnog upravljanja, Santa Fe je u zlatnoj sredini, i potpuno u skladu sa nešto mekšim trimom ogibljenja. Po ovom pitanju, evidentno je da se proizvođač više priklonio američkom kupcu koji preferira udobnost, za razliku od Evropljana koji još uvek imaju afiniteta ka višem nivou oštrine u upravljanju i tvrđoj postavci ogibljenja. U skladu sa tim, pozicija sedenja za upravljačem je odlična – udobna i opuštena.
U svakom slučaju, Hyundai Santa Fe ne razočarava voznim osobinama, a izlet na klizavu travnatu podlogu pokazuje i sposobnosti pogona na svim točkovima, koji veoma brzo isporuku snage prilagođava točkovima sa boljim prijanjanjem, ali bez nepredvidivog podupravljanja ili preupravljanja. Raspoloživih 200 KS i 440 Nm maksimalnog obrtnog momenta uz osmostepeni automatik su dobra i dovoljna kombinacija u odnosu na masu vozila od 1.850 kg, ali u skladu sa orijentacijom ka udobnosti, ne i pogon od kojeg se trebaju očekivati munjevite reakcije. Sa druge strane, ne treba se iznenaditi ni kada se potrošnja na otvorenom putu stabilizuje na malo preko šest litara.
Vozačke asistencije su dostigle visoku zrelost. Pomoć za održavanje kolovozne trake savršeno radi svoj posao dokle god je jasna horizontalna signalizacija na saobraćajnici, a više nego koristan je sistem za upozorenje na poprečni saobraćaj, pogotovo pri izlasku sa parkinga, realno, poprilično velikim vozilom. Jedino adaptivni tempomat, ima nešto sporije reakcije kada treba ubrzati vozilo nakon što se uklonilo vozilo ispred.
Uz klasu gore i cena gore
Evidentno, Hyundai je Santa Fe uveo u višu klasu. Da li baš u premijum klasu, to je možda i diskutabilno, ali svakako veoma blizu njoj. Nudi mnogo po pitanju udobnosti i bogatstva opreme i bezbedenosnih sistema. Vozne osobine osetno su unapređene i bolje je definisan njihov karakter. Samo po koju cenu. Realno, Santa Fe je u prethodnoj generaciji, a u visokoj opremi, bio poprilično skupo vozilo. Sada, Santa Fe sa 2.2 motorom i automatskim menjačem uz 4×4 pogon cenom startuje od 43.000 evra, da bi u, zaista bogatom, Ultimete paketu stigao do 50 pa i preko 50.000 evra. Hyundai definitivno više nije jeftina marka, ni blizu…
[table id=61 /]












Show Comments