fbpx

BMW i8 – malo ali efikasno

Obilazih auto salone više od 20 godina i videh beskonačan niz koncepata koji su ili ostali u tom stadijumu, ili stigoše na drum u potpuno razvodnjenom izdanju. Osim jednog…

Deluje kao da je bilo pre milion godina. Na salonu u Frankfurtu 2009. BMW je u svom stilu predstavio Concept Vision Efficient Dynamics. Teško i za izgovoriti, a i za poverovati to što se tada moglo videti i pročitati u dostupnim podacima. Ajde dobro, sportski dvosed (2+2), ali pogon neka sakloni bože kombinacija malog dizela i struje. Ruku na srce, delovalo je kao nešto što će poslužiti za snimanje nekog SF filma i ništa više, ili neka dizajnerska vežba. Kakva greška u proceni. Samo tada, 2009., hibridi su bili totalna egzotika.

Pa i sada su hibridi u bilo kom segmentu egzotika iz perspektive mnogih zemalja. A sportski automobil sa plug in hibridnom tehnologijom i vratima koja se podižu nagore u stilu galebovih krila su totalna egzotika. Gotovo je neverovatno da je i8 praktično u malo izmenjenoj formi predstavljen pre osam godina, i da mu je najveća izmena u pogonu – umesto tada pokazanog dizela, tu je mali turbo benzinac. I da, evo ga na ulici, šta više, u prodaji još od 2014. i ništa nije izgubio od egzotike.

Ko je rekao R8?
Da pokušamo da definišemo karoseriju. Nije baš kratak sa 4.7 m. Nizak je samo 1.3 metra i ozbiljno širok sa 1.9 m. Ono što ga čini još nižim je velik međuosovinski razmak od 2.8 m. U osnovi, gotovo da je u proporcijama identičan sa Audijevim sportistom R8. Dominantan je dugi i niski nos ovog kupea, samo ne treba biti u zabludi. Pod njegovim poklopcem se ne krije motor, barem ne sa unutrašnjim sagorevanjem. Šta više, mogu da ga podignu samo serviseri sa specijalnim alatom. A u “nosu” se zapravo nalazi elektro motor koji je pogon prednjim točkovima, i veliki hladnjaci. A i “stražnjica” je poprilično dominantna sa komplikovano profilisanim sprovodnicima vazduha koji se završavaju u stražnjim svetlosnim grupama. Koliko god ove stilske egzibicije imale svoj vizuelni efekat, potpuno je jasno da su tu sa ozbiljnom funkcijom. Forma venturijeve tube, odnosno difuzora znači da se u ovim otvorima vazduh prvo sabija i ubrzava a na njihovom izlazu stvara podpritisak, odnosno vakum, koji svojom aerodinamičkom silom zamenjuje spojler, stvarajući potisak na dole, ali bez cene plaćene velikim otporima.

Sve skupa, stražnji deo i8 je pravo malo remek-delo aerodinamike na delu.
I da, vrata, naravno. Uvek su “galebova krila” ono nešto. I sada su i uvek će biti. To što su nepraktična i nefunkcionalna, ma koga briga, kada se u automobil ulazi i izlazi sa stilom, pa makar i zabolela leđa ili se pokazao donji veš na zadovoljstvo prisutnih. Zapravo, i8 izleda tako da stalno preti opasnost od vozača u saobraćaju koji su se “zablenuli” u to što vide…
Treba nekako ući…
Kod ovakvih sportista svaka priča o funkcionalnosti nema svrhe. Čak i kada se gleda kroz (na gore) otvorena vrata, ulazak u i8 deluje kao zagonetka. Visok i širok prag, sedište negde duboko ispod ivice praga. Pitanje: prvo glava ili noga unutra? Odgovor: ko se kako snađe. Jedno od rešenja je jedna noga unutra, stražnjica na prag pa skliznuti unutra, ili tako nekako. Ali, važno je da je sa stilom, a Brufen u džepu za svaki slučaj, ako zabole leđa. Da, i da niko nije blizu parkiran, zato što se vrata neće moći podići. Ali kada se sklizne u sedište i8 mesta ima iznenađujuće mnogo. Čak je i zamenik urednika sa svojih 208 cm uspeo da se udobno smesti i iza upravljača.
A kokpit BMW-a i8 vraća onaj osećaj koji je ova marka nekada gajila i malo po malo zaboravila. Osećaj da je vozač okružen kokpitom, nešto u stilu aviona. Još kada se spuste vrata, osećaj je kompletan, doduše kako u svakom super sportisti, malo klaustrofobičan zbog malih prozora, ali ko pati od klaustrofobije ovde nema šta da traži. Položaj sedenja za upravljačem je savršen. Sedišta i nisu toliko duboko profilisana, koliko bokove vozača i putnika drže pragovi i visok centralni tunel.
Ma, nema se tu šta mnogo mrdati i meškoljiti, sve je na dohvat ruke, osim višenamenskog ekrana “pozajmljenog” od Minija, do kojeg se iz zavaljenog vozačkog položaja baš mora posegnuti. Vozača čeka digitalna i relativno mala, i ne preterano čitljiva instrument tabla, i srećom intuitivni rotirajući kontroler funcija višenamenskog ekrana. Dobra vest je kamera za vožnju u nazad, obzirom na gotovo nikakvu preglednost unazad.
Rekosmo da nećemo o funkcionalnosti, pa nećemo ni o simboličnim stražnjim sedištima, a ni o činjenici da se nema gde odložiti telefon. A nećemo ni o prtljažniku zapremine polovine onoga što nudi Opel Corsa. Na putovanje sa i8 nosi se kreditna kartica a ne koferi.
Zvuči malo, ali...
BMW i8 nema neki V10 ili V8 twin, quad, ili tako nešto turbo monstruma od 4 ili 5 litara zapremine. Ima maleni redni turbo trocilindraš sa 1.5 litara varijabilnim razvodom ventila, kakav se u osnovi može naći u Miniju. Zapakovan je negde iza stražnjeg protivpožarnog zida, i praktično na savršenu poziciju ispred stražnje osovine, zajedno sa pripadajućim šestostepenim automatskim menjačem. Da, malo je i pojačan u odnosu na minijev, ima 231 KS i 320 Nm pri samo 3.200 o/min. I tu nije sve. Ovo je super sportista sa pogonom na svim točkovima. Prednje točkove pokreće elektromotor od 131 KS sa dvobrzinskim reduktorom i uvek raspoloživih 250 Nm. Sve sabrano ne deluje previše – 362 KS. Toliko, a i više danas imaju hothatch-ovi. Samo, nemaju ovako širok trag točkova, karoseriju od karbonskih kompozita, koeficijent čeonog otpora od 0,26, i težište koje se skoro “vuče” po asfaltu. Koliko god, u brojkama, ne delovao impresivan pogon i8, treba dati gas i zaboraviti tabele. Pardon, prvo ga treba istaknuti iz struje da bi se krenulo. Ovo je plug in hibrid, a njegova baterija se puni na utičnici. Ono što je BMW hteo da demonstrira pod imenom “Efikasna dinamičnost” – uspeo je. Sa samo 362 KS i8 je pravi super sportista.
Može se voziti samo na struju svojih tridesetak kilometara, može se malo dinamičnije voziti na struju i smanjiti autonomija, a može se zabiti papučica gasa u patos i do 100 km/h stići za 4.4 sekunde. Sad, što će pri tom zvuk motora nalik na V8 stizati iz zvučnika a ne iz auspuha, koga briga. A čak će i prigušeno pucati pri spuštanju stepena prenosa naniže u manuelnom modu menjača. Pa šta ako je veštački zvuk, ubrzanja nisu. A nisu ni snažna bočna ubrzanja u krivini veštačka nego stvarna, iako je i8 na jako uskim pneumaticima od 20” za jednog supersportistu. Balans je odličan, naginjanja nema, a upravljanje ultra precizno. Samo kod agresivnog dodavanja gasa u temenu krivine pokazaće lagano podupravljanje, ali je neutralnost definitivan karakter. Naravno da je jako tvrdo trimovan pogotovo u sport modu kada adaptivno ogibljenje da sve od sebe da se i8 što manje nagne u krivini. I tada naravno da javlja svaku rupicu na putu. Ali ovde se ponajmanje pita za udobnost.
BMW i8 nema previše snage, ali sa 5.6 kg po konjskoj snazi, njegov kombinovani pogon nije preopterećen. Pri polasku iz mesta silovito kreće zahvaljujući pogonu i trakciji na svim točkovima, ali su još impresivnija među ubrzanja u odlučnost automatika koji u trenu nalazi odgovarajući stepen prenosa. Naravno, tu su i papučice na upravljaču za manuelne promene brzina, ali čini se da automatik to radi bolje od vozača. Na kočenju i8 nije nervozan, samo efikasan, ali potpuno bez neprijatnog “nikad neće stati” osećaja koji se može sresti u hibridima.
Pa sad, nije baš 2 litre…
Fabrika deklariše potrošnju od dve litre na 100 kilometara. Pa sad, nije baš, ali se ovaj kupe zaista se može voziti neverovatno ekonomično. Njegov rezervoar je samo 30 litara, ali baterija, pored punjenja preko spoljnjeg izvora, ima i veoma efikasan sistem rekuperacije električne energije pri kočenju, pa se baterija stalno dopunjava i održava autonomiju. U stvarnom životu, i8 može biti vuk u jagnjećoj koži i jagnje u vučijoj. A obe uloge ispunjava sasvim lako. E sad, treba da ispuni i svoju ulogu automobila, dugog ili trećeg u kući. On se vozi iz užitka, zabave i, naravno, pokazivanja. Da, može se i na posao svaki dan, ekonomičnije nego Yugom 45. A može i dete do 5 godina (koje možda stane pozadi) do obdaništa.
Samo treba izbrojati 135.000 evra za ograničeno upotrebljiv automobil. Da imam, još kako bi izbrojao i uživao, makar samo o velikim svecima, pa makar i popio Brufen pre svakog ulaska “preko praga”. A BMW-u moram da skinem kapu i čestitam na “pokaznoj vežbi”, kako se sa malo (konja) postigne mnogo (performansi).
[table id=7 /]

  • Show Comments

Your email address will not be published. Required fields are marked *

comment *

  • name *

  • email *

  • website *

You May Also Like

Toyota našla rešenje za povećanje autonomije

Toyota će na salonu u Tokiju predstaviti putnički koncept pod imenom Fine-Comfort Ride, koji ...

Aston Martin DBX prvi SUV u 106 godina marke

A gde drugde nego u Los Anđelesu, Aston Martin je predstavio svoj prvi SUV ...

Porsche u Formuli 1?

Zanimljiva informacija se pojavila u nemačkim medijima da je Porsche pokazao određeni interes za ...

Hyundai Motor Group osvojila brojne IIHS nagrade

Hyundai Motor Group osvojila najviše kombinovanih IIHS nagrada TOP SAFETY PICK+ i TOP SAFETY ...

Ferrari poklonio dvostruku pobedu Mercedesu

Trka Formule 1 u Bahreinu je bila tipična postavka: dok jednom ne smrkne, drugom ...

Toyota Corolla Touring Sports – karavan od starta

Toyota Auris odlazi u penziju, a Corolla, sa velikim ambicijama, na salon u Parizu ...